PRIČA KORISNIKA PROJEKTA ”NOVI SUSJEDI” IZ AFGANISTANA O BORBI ZA SLOBODU

Kao organizacija koja se bavi integracijom osoba s međunarodnom zaštitom kroz projekt Novi susjedi, svaki dan radimo i pomažemo osobama koje su pristigle iz različitih dijelova svijeta i baš ovdje, u Republici Hrvatskoj, zatražile zaštitu. Ljudi različitih pozadina, izgleda, jezika, ali svi s jednom željom; nastaviti sa svojim životom koji je zbog izvanrednih okolnosti bio prekinut.

S velikim smo zanimanjem pratili nedavne događaje u Afganistanu posebice zbog jedne osobe; Hameda.

Ovo je priča o njegovoj borbi za svojom, i slobodom svoje supruge koja je ostala u Kabulu. Ovu istinitu priču smo kreirali na osnovu intervjua koji smo imali s Hamedom, te je ista jedan vid apela za pomoć prema afganistanskom narodu.

U svrhu zaštite identiteta govornika i njegove obitelji, zamijenjena su imena osoba koja se spominju u ovoj priči.

Hamed je odrastao u Kabulu. Njegovo djetinjstvo nije se ni po čemu razlikovalo od djetinjstva nekog dječaka Zagrebu, Rijeci ili Osijeku.

Išao je u školu, trenirao kickbox, pomagao bratu u stolarskoj radnji, bili je to sretno djetinjstvo. Roditelji, petero braće, dvije sestre i on sretno su živjeli u jednom susjedstvu u Afganistanu.

“Bio sam odličan u sportu, brat i ja smo osnovali kickboxing klub u kojem smo trenirali djecu i mlade, organizirali smo turnire, putovali i natjecali se. Hamed je čak bio juniorski prvak Azije u svojoj kategoriji. Bilo je to lijepo doba.

U jednom trenu situacija u državi se pogoršala, roditelji su ostali bez posla, morao sam se zaposliti i prekinuti školovanje kao i braća kako bi mogli raditi i zaraditi za obitelj.

Na spomen sigurnosti, Hamed odmahuje rukom: “Gotovo nikada se nisam osjećao sigurno u Afganistanu. Otkad znam za sebe pamtim eksplozije u kojima bi poginulo dvadesetak ljudi i neprestane zvukove pucnja. U Afganistanu se već 40 godina na neki način ratuje, izuzev nekoliko provincija, a ostale, kao Kabul, uvijek su u sukobu. Svi su ugroženi, čak i sportaši od kojih mnogi koji su sudjelovali u međunarodnim natjecanjima su bili napadani, a neki čak i ubijeni.” – zbog čega točno, ne zna.

”Afganistan već dugo nije sigurna zemlja.”

Obzirom da su on i brat surađivali s vlastima i državnim institucijama, Hamedu su zaprijetili smrću te je dugo pokušavao pronaći način kako da izbjegne okršaj s osobama koje su mu zaprijetile.

Na radnom mjestu svjedočio je ubojstvu svog nadređenog i nekoliko svojih kolega, a cijeli događaj ostavlja dubok trag i Hamed se s tugom prisjeća stravičnih scena kojima je svjedočio. Kada su i ostali članovi njegove obitelji također primili prijetnje smrću, odlučio je napustiti Afganistan radi svoje, i sigurnosti svojih bližnjih.

Nakon putovanja na kojem je proveo šest mjeseci od kojih dva mjeseca u pritvoru, stigao je u najprije u Njemačku gdje je bio šest mjeseci. Radio je kao stolar, ali su ga ubrzo deportirali u Hrvatsku gdje je zatražio azil. Krajem 2020. odobrena mu je međunarodna zaštita.

Hamed je svoju suprugu morao napustiti 4 mjeseca nakon što su se vjenčali i sada su odvojeni pet godina. Pet godina nije vidio svoju suprugu. Na tako opasan put u Europu nije ju htio povesti.

“Dobivanje azila u Hrvatskoj mi je bilo vrlo značajno i bio sam presretan jer sam se nadao da ću na taj način ostvariti spajanje obitelji i da ću uspjeti dovesti suprugu u Hrvatsku. Problem je nastao kada je supruga zatražila putovnicu bez čega ne može započeti proces spajanja obitelji, a nakon mjeseci čekanja, preko noći se situacija u Afganistanu promijenila i pitanje je hoće li više moći dobiti putovnicu ili bilo kakav drugi dokument”.

Kako svaki dan gleda vijesti i prati što se odvija, s razlogom je vrlo zabrinut: “Brinem se  i za svoju ženu, cijela država se urušila, nema administracije, ministarstava, zaštite i jako sam zabrinut za sve, ali za suprugu i brata najviše. U pitanju su ‘divlji ljudi’ (misleći na talibane). Kada su ušli u Kabul, popisali su imena svih ljudi koji su radili u ministarstvu i čak i ako ih sada ne budu dirali, neće sigurno zaboraviti da su nekada bili protiv njih i da će to jednom iskoristiti kako bi im naudili.”

Sa suprugom je u kontaktu internetom, ali je veza jako spora i pribojavaju se da će doći trenutak kada interneta više neće biti i time će ljudski životi biti još ugroženiji. Hamed ne vjeruje da su se talibani promijenili iako se tako trenutno predstavljaju. U nekim drugim pokrajinama, kao što je Takhar objavljene su snimke gdje talibani idu od vrata do vrata, pretresaju, otimaju djevojke i ubijaju ljude koji su radili za vladu.

“Sada se ne može živjeti u Afganistanu, to je život u konstantnom strahu i jezi, talibani mogu napraviti što god žele bez ikakvih posljedica, mogu odvesti ljude i ubiti ih i nema nikoga tko im se može suprotstaviti. Žene neće moći izlaziti na ulicu niti raditi, a s njima se u nekim pokrajinama postupa kao s ratnim plijenom.”

Supruga Lejla ima 26 godina, radila je do sada kao učiteljica u školi, ali je morala napustiti posao. Sve u Kabulu je stalo, nema ni škole. Sve vladine institucije su uništene.

Pored teške životne priče i iskustava kakve je Hamed imao i prošao, on i dalje sanja – sanja o boljoj budućnosti zajedno sa svojom suprugom u Hrvatskoj!

Projekt Novi susjedi – uključivanje osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom u hrvatsko društvo, Centar za kulturu dijaloga provodi u suradnji s MUP-om RH, a isti je sufinanciran iz Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) i Vlade Republike Hrvatske.

Sonja Krnjeta Ivanović, voditeljica slučaja integracije – CKD