Konferencija/Radionica – Osposobljavanja novinara za izvještavanje o integraciji osoba pod međunarodnom zaštitom.

U posljednje tri godine u Centru smo svjedoci divnih ljudskih priča o hrabrosti, volji, snazi, ustrajnosti i borbi za život.
Na žalost te priče izostaju iz medijskog i javnog prostora. Stoga smo organizirali konferenciju/radionicu osposobljavanja novinara za izvještavanje o integraciji osoba pod međunarodnom zaštitom. Konferencija je imala za cilj predstaviti najbolje prakse u izvještavanju o integraciji osoba u pokretu na međunarodnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini, kako s novinarske tako i s institucionalne razine.
Drugi cilj konferencije je bio bolje razumijevanje standarda struke pri izvještavanju o integraciji osoba u pokretu i osigurati forum za razmjenu ideja, razmjena iskustava i učenje od kolega.

Iznimno nam je drago na suradnji s UNHCR-om, UN-ove agencije za izbjeglice i Centra za kulturu dijaloga jer oslikava sinergijsko djelovanje različitih aktera na pospješivanju integracijskih procesa u Republici Hrvatskoj.

Integracija je dvosmjeran proces koji ovisi od angažmana kako stranca odnosno osobe koja se treba integrirati u društvo tako i od dobrodošlice i prihvaćenosti koju iskazuju lokalna društva. Tu dobrodošlicu, razumijevanje, empatiju, prihvaćanje, ravnopravno tretiranje diktira opće mijenje o ovoj skupini ljudi koje postoji u javnom diskursu. A ta percepcija o ovoj skupini ljudi odnosno predrasude i stereotipi dolaze od aktera koji imaju veliku moć – medija.

Preoblikovanje postojećih narativa moralna je obveza svih nas kako bismo ovim ljudima omogućili njihov dignitet, ljubav i prijateljstva u novom sigurnom okruženju te da dozvolimo da im hrvatsko okruženje bude istinski sigurnije od onog od kojeg su pobjegli, iz kojeg su
progranini, u kojem su kršenja njihova osnovna ljudska prava i slično. Pokažimo našim novim susjedima, kojih zaista nema puno u Hrvatskoj, da možemo bolje – da Hrvatsku ne čine samo prelijepi krajolici, ukusna hrana i plemeniti pojedinci velikog srca nego humano i empatično društvo u cjelini!

Na medijima je da odgovorno prošire dobar glas!

U eri rekordnog prisilnog raseljavanja, otrovni i razdorni narativi o izbjeglicama i migrantima dobivaju na snazi. U komunikacijskom okruženju koje se brzo razvija, od ključne je važnosti prilagoditi se i istaknuti važnost zaštite izbjeglica od promjenjivih stavova javnosti.

Tabloidi znaju da alarmantne vijesti privlače čitatelje, dok se drugi mediji više fokusiraju na dramu i utjecaj velikih kretanja ljudi nego na pokretne priče o ljudima koje se fokusiraju na pojedince. Društveni mediji šire iskrivljene vijesti o osobama u pokretu, potičući strahove i potvrđujući predrasude. Iako su mediji i dalje primarni kanal za dopiranje do različite publike u vezi s osobama pod međunarodnom zaštitom, a većina informacija prezentirana je profesionalno i objektivno, neki mediji pokrivaju teme koje se odnose na osobe u pokretu na pristran i senzacionalistički način. Članci i naslovi oput onih da su azilanti opljačkali, zapalili, uništili, lažno se predstavljali, da imaju čudne navike, da mijenjaju identitet Europe, da su prijetnja različitim religijama, da samo osobe muškog spola dolaze u Europu, razlog su ove iskrivljene percepcije, mišljenja i stavova prema izbjeglicama.

Potom te predrasude domicilno stanovništvo nosi sa sobom u dječji vrtić, u park, na ulicu, u naselje, na posao, u restoran – na doručak, ručak, večeru, u bolnicu, u tramvaj, na more, gdje svojim postupcima al i verbalno jasno komuniciraju neprihvaćanje i zgrožavanje na druge i drugačije. Bilo da je riječ o boji kože, religiji, nacionalnosti, oblačenju, ponašanju, jeziku, pismu, i slično. Time svakodnevni život osoba koje se pokušavaju integrirati u hrvatsko društvo biva teži iako mogu pomisliti da nakon svega što su prošli teže ne može biti. Teško jer okruženje neprihvaćanja nije samo ono u kojem oni provode svoje slobodno vrijeme i rekreativne aktivnosti već su to okruženja u kojima oni nastoje ostvariti i svoja osnovna ljudska prava.

Pa tako jedna ginekologinja u Zagrebu kaže da ne može primiti jednu kurdkinju među svoje pacijentice kako joj ne bi zarazila druge pacijentice.

Nažalost predrasude nisu kreirane uslijed osobnih iskustava s izbjeglicama jer da je bilo takvih dijaloških susreta, predrasuda ne bi ni bilo. Centar za kulturu dijaloga unazad dvije godine i pored izazova pandemije nastoji kreirati što više susreta domicilnog stanovništva i novih susjeda s ciljem njihovog međusobnog upoznavanja te senzibilizacije lokalne zajednice na nove susjeda. Nužno nam je ubrzavanje tog procesa koji ide ruku pod ruku s jačanjem interkulturnog, demokratskog, uključivog, prosperitetnog hrvatskog društva kojem težimo. I zato su nam ključni predstavnici i predstavnice medija kao nositelji društvenih promjena u pogledu jačanja uključivog i empatičnog društva ravnopravnih. Klasičan primjer moći medija je utjecaj stila izvještavanja o izbjeglicama iz Ukrajine na njihovo prihvaćanje u hrvatsko društvo. Tretman izbjeglica koje imaju privremenu zaštitu u Hrvatskoj od društva domaćina trebao bi biti isti i u slučaju izbjeglica koje imaju status međunarodne zaštite u Hrvatskoj odnosno onih izbjeglica koje dolaze iz Afganistana, Iraka, Irana, Sirije, Turske, te afričkih zemalja poput Konga, Somalije, Obale Bjelokosti i slično. Na sve to, medijski prostor je često i prostor za izražavanje govora mržnje prema izbjeglicama.