KULTURA DIJALOGA

Što je zapravo kultura dijaloga?


Okupljajući različite religije, kulture i nacije dijalog gradi predanost i jača ljudsko bratstvo i humanost u ostvarivanju razumijevanja, poštivanja, sigurnosti i mira u društvima diljem svijeta. Centar za kulturu dijaloga poziva na dijalog, te je inspiracija, motivacija i podrška dijalogu u interkulturalnom društvu. Dijalog, a naročito međukulturalni i međureligijski dijalog nas uči kako:

  • otvoriti sebe da istinski čujemo onog drugog, da pokušamo razumjeti drugog, da budemo empatični čime prvo gradimo sebe jer prevazilazimo osobne barijere i ograničenja, razbijamo predrasude i dajemo priliku sebi da ne osuđujemo i da živimo otvorenog uma, širih vidika i čistog srca,
  • a potom dijalogom doprinosimo međusobnom razumijevanju, poštivanju i uvažavanju što je preduvjet socijalnoj koheziji, miru, prihvaćanju i harmoniji, zajedničkom životu i interkulturalnom društvu.
  • Dijalog okuplja zajednice u različitosti i pluralizmu. Jasno odgovara na pitanje da možemo biti različiti a živjeti zajedno u miru i harmoniji. Harmonija i zajednički život nisu samo suživot i nisu samo tolerancija već zajednički iskorak da svi daju najbolje od sebe i kreiraju društvo istinskih ljudskih vrijednosti. Živimo u vremenu u kojem nije dovoljno da se međusobno toleriramo već je neophodno da se prihvaćamo i razumijemo, u vremenu u kojem nisu dovoljna multikulturalna već interkulturalna društva jer nije dovoljna spoznaja o postojanju više kultura već je potrebna proaktivna interakcija između tih kultura - dobar odnos, dobra suradnja.

    Svi smo rođeni drugačiji. I te različitosti možemo povezati dijalogom. Kroz dijalog mi upoznajemo naše zajedničke vrijednosti koje premošćuju naše razlike. Bez dijaloga, sigurno da ne možemo razumjeti jedni druge i ne možemo najbolje odgovoriti svim izazovima s kojima se susrećemo. Međureligijski dijalog je način života koji vam omogućava da budete ponosni na svoja vjerovanja i identitet ili identitete dok istovremeno dajete prostor drugima da vjeruju i budu ono što oni istinski jesu. Dijalog okuplja ljude u zajedništvu a to je jedini način za svijet koji je bolje mjesto za život. Okuplja nas zajedno da podijelimo pojedinosti o našoj kulturi, o našoj religiji tako da učimo da poštujemo druge kulture i religije. Međukulturalni dijalog je jako važan jer nas uči kako živjeti u miru poštujući naše razlike i uočavajući što sve imamo zajedničko.

    Daje nam priliku da umjesto da slušamo o drugima, slušamo druge što smanjuje prostor predrasudama i pogrešnom razumijevanju. Dijalogom potičemo socijalnu koheziju. Svi imamo ulogu u građenju kulturoloških mostova i jačanju dijaloga u društvu, a uloga religijskih lidera biva veća time što se religije koriste kao izgovori za sukobe iako niti jedna religija ne potiče i ne odobrava sukobe i nasilje. Religijski lideri su neizostavni akteri u svim društvenim fazama koje nastaju uslijed različitosti: i onda kada one imaju izgleda da će eskalirati u sukob kao i kada postoji otvoren sukob ali i nakon sukoba kada nastupe procesi oporavka i pomirenja.

    Dijalog promiče, podiže svijest i u fokus stavlja vrijednosti koje doprinose integraciji i uključivanju osoba u pokretu ili migranata i izbjeglica u europskim državama. Dijalogom se senzibiliziraju lokalne zajednice na nove susjede koji se kulturološki i religijski razlikuju od lokalnog stanovništva. Dijalog znači slušanje i razumijevanje drugog, učenje o sebi i drugima kroz taj dijalog, kao i osobni rast i razvoj kroz širenje vidika i kutova promatranja, a samim time dijalog doprinosi i socijalnoj koheziji i stvaranju interkulturalnog društva. Što lokalno društvo više bude razumjelo izbjeglice i različitosti ali i sličnosti koje imaju s novim susjedima i pomognu sebi da dijalogom sličnosti nadjačaju različitosti, time proces integracije biva uspješnijim.